Luana Brhanić, konzervatorica-restauratorica
Arheološki muzej Istre
luanabrhanic@yahoo.com
Konzervatorsko-restauratorski zahvat na željezno dobnoj žari
Arheološki kontekst
Žarni grobovi dokumentirani su na širokom prostoru grada Pule, od slavoluka Sergijevaca do početka Ulice Castropola. Otkriveni su najvećim dijelom u razdoblju najintenzivnije izgradnje i širenja grada krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Tada je djelovanjem A. Gnirsa, konzervatora za Istru, otkriveno oko 1000 grobova. Prapovijesne grobne žare s lokaliteta Pula-mali teatar AMI istok/zapad pronađene su tijekom istraživanja 2020. – 2021. u neposrednoj okolici zgrade Arheološkog muzeja Istre. Tijekom tih istraživanja sakupljeno je preko 30 grobnih žara, a za ovo izlaganje izdvojen je Grob 8.
Preliminarna istraživanja
Žara je dopremljena u konzervatorsko-restauratorski odjel in situ, omotana folijom u bloku sa zemljanom ispunom. Sve žare prikupljene za vrijeme istraživanja lokaliteta 2020. – 2021. omotane folijom, uključujući Grob 8, otpremljene su na CT snimanje i potom vraćene u konzervatorsko-restauratorski odjel. Prije odmatanja posude i uklanjanja zemljane ispune, zahvaljujući CT snimci, bilo je moguće potvrditi da je žara u potpunosti fragmentirana te da su ulomci pomaknuti zbog pritiska zemlje. Također je bilo vidljivo da u sadržaju unutar žare nema prisutnosti metala. Postupnim uklanjanjem zaštitne folije kojom je žara omotana bilo je moguće pregledati fragmente oboda koji su se odvojeni nalazili pri vrhu sadržaja, pomiješani s ostatcima sagorjelih kosti i zemlje. Prilikom pregleda ulomaka keramike, već na obodu pod slojem zemlje nazire se ukras, urezane i iscrtane linije. Laganim otprašivanjem sloja zemlje postaje vidljivo je da se unutar urezanih ukrasnih linija nalazi sloj bijele boje. Zaključeno je kako se ulomci keramike ne mogu prati tekućom vodom radi očuvanja boje.
Provedeni konzervatorsko-restauratorski radovi
Izvršeno je mikro iskopavanje unutrašnjosti žare kako bi se uklonila zemlja, a postupno su uklonjeni i ulomci izvijenog, širokog ruba koji su već bili razlomljeni i odvojeni od tijela posude. Sloj po sloj odstranjena je folija, a ulomci posude pažljivo su odvojeni od ostataka sagorjelih kosti i zemlje. Kosti su oprane tekućom vodom, a sadržaj žare flotiran je, osušen i pregledan. Pronađene su dvije sitne (2 mm) koštane perlice. Budući da se radi o niskopečenoj keramici i nestabilnoj strukturi, odlučeno je postupnim laganim četkanjem ukloniti zemlju s površine keramike, a površine na kojima nema boje oprati destiliranom vodom. Nakon završenog procesa uklanjanja nečistoća pranjem i mehaničkim čišćenjem kalcifikacija skalpelom, ulomci keramike na kojima nije bilo ukrasa uronjeni su u otopinu akrilne smole (8 % Paraloida B-72) u acetonu. Fragmenti s ukrasima pažljivo su kistom premazani istim konsolidantom kako bi se očuvao trag bijele boje. Ulomci su stabilizirani i spajani nitroceluloznim ljepilom (Archäocoll 2000) lako topivim u acetonu. Dijelovi koji nedostaju s područja vrata žare ispunjeni su gipsom radi stabilnosti pri rukovanju predmetom. Gipsana dopuna retuširana je akrilnim bojama.
Literatura:
Mihovilić, K. (2013.), Histri u Istri, Arheološki muzej Istre, Pula
Slika 1. Zatečeno stanje predmeta (foto: L. Brhanić)
Slika 2. Predmet nakon konzervatorsko-restauratorskog zahvata (foto: L. Brhanić)
