Anita Jelić, viši konzervator-restaurator
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru
ajelic@icua.hr
Konzervatorsko-restauratorski radovi na drvenom tanjuru
Drveni tanjur je, tijekom lipnja 2022. godine, dostavljen u Odjel restauriranja i konzerviranja Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru na konzervatorsko-restauratorsku obradu. Dostavljen je u bloku vlažne zemlje u kojoj je pronađen i u kojem je čuvan od trenutka pronalaska. Tanjur je pronađen u najdubljem dijelu iskopa tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja lokaliteta Koprivnica – Stari Magistrat 2021 koji se nalazi na dijelu prostora nekadašnje koprivničke srednjovjekovne utvrde, a koje su proveli djelatnici Muzeja grada Koprivnice.
Nakon vađenja tanjura iz bloka vlažne zemlje, dokumentirano je zatečeno stanje. Zahvaljujući slojevima zemlje koji su ga godinama okruživali, tanjur je ostao dobro očuvan. Međutim, budući da se radilo o vlažnom tlu, drvo je kategorizirano kao mokro drvo koje je tijekom sušenja sklono pucanju, raslojavanju i deformiranju. Kako bi se tanjur sačuvao u svom izvornom obliku, bilo je neophodno tretirati i stabilizirati drvo prije procesa sušenja.
Konzervatorsko-restauratorski rad nastavljen je detaljnim uklanjanjem nečistoća s površine drva upotrebom različitih mekanih kistova i četkica pod laganim mlazom mlake vode.
Uslijedila je konsolidacija drva koja je zbog oblika, dimenzija i debljine tanjura te veličine ulomaka i sačuvanosti drvene strukture provedena kolofonijem. Budući da kolofonij ne reagira s vodom niti se u njoj otapa, samoj konsolidaciji prethodio je postupak dehidracije, odnosno postupak uklanjana vode iz drva. Dehidracija je provedena u organskom otapalu, odnosno uranjanjem tanjura i pripadajućih ulomaka u aceton. Provedene su tri uzastopne promjene svježeg acetona, svaka u trajanju od četiri dana. Nakon toga, drvo je konsolidirano uranjanjem tanjura i ulomaka u prethodno pripremljenu 67-postotnu otopinu kolofonija u acetonu. Postupak je trajao četiri tjedna, a proveden je u laboratorijskoj peći ugrijanoj na 52 ᵒC i zatvorenom spremniku kako bi se što više spriječilo hlapljenje acetona.
Uslijedilo je postupno sušenje dnevnim izlaganjem tanjura i ulomaka zraku u trajanju od nekoliko sati. U međuvremenu, tanjur i ulomci zaštićeni su umatanjem u polietilenski materijal i pohranom u zatvoreni spremnik čime je postupak sušenja maksimalno usporen. Mjerenjem težine tanjura i ulomaka prije i nakon izlaganja zraku vršila se kontrola sušenja drva, a samo sušenje provodilo se do postizanja njegove konstantne mase. Po završetku procesa sušenja, površina drva premazana je mješavinom 2 % Paraloida B72 i 5 % Cosmoloida H80 u acetonu radi zaštite.
Ulomci su spojeni, a nedostajući dijelovi i pukotine integrirani su dvokomponentnom epoksi-smolom (Araldit SV/HV 427) za drvo. Spojevi i integracije potom su tonirani mješavinom akrilnih boja u ton što sličniji boji drva.
Iako je konzervacija-restauracija drvenog tanjura završena, neophodno je održavati kontrolirane uvjete; temperaturu od 18 ± 2 ᵒC, relativnu vlažnost zraka od 50 – 55 % i jačinu svjetlosti ispod 200 lx u izložbenoj ili skladišnoj prostoriji. Važna je i vizualna provjera stanja tanjura te ukoliko se na drvu uoče bilo kakve promjene, potrebno je odmah reagirati.
Slika 1. Tanjur prije konzervatorsko-restauratorske obrade (foto: A. Jelić)
Slika 2. Završna zaštita površine drva (foto: A. Jozić)
Slika 3. Tanjur nakon konzervatorsko-restauratorske obrade (foto: A. Jelić)
