Ivana-Zrinka Bajić Franković, viša konzervatorica-restauratorica
Arheološki muzej u Splitu
zrinka.bajic-frankovic@armus.hr
Konzervacija-restauracija vretenastog balzamarija
Veliki vretenasti balzamarij (inv. br. AMS-75206) nađen je u grobu 431, u sektoru III Zapadne salonitanske nekropole. Riječ je o kasnoantičkom skeletnom zidanom grobu. Balzamarij je datiran u 3. do 5. stoljeće.
Izrađen je od slobodno puhanog, gotovo bezbojnog stakla, bikoničnog tijela koje se od sredine obostrano sužava u dno, odnosno u vrat. Vidljivo je mnoštvo zračnih mjehurića kao i bjelkastih naslaga s unutarnje strane gornjeg dijela i na samom dnu. Dimenzije su: visina 32,5 cm, promjer tijela 7,1 cm, vanjski promjer oboda 2,83 cm, promjer vrata 2 cm, promjer dna 2,15 cm, debljina stijenke 0,02 cm.
Za potrebe izložbe Memento mori u Konzervatorsko-restauratorski odjel Arheološkog muzeja u Splitu zaprimljeni su prilozi iz groba 431 među kojima su bile i 3 vrećice s ulomcima stakla (slike 1, 2, 3). Nakon selekcije ulomaka i uvida da svi ulomci iz vrećica pripadaju istoj posudi i mogu se spojiti u cjelinu, pristupilo se čišćenju mješavinom demineralizirane vode i alkohola u volumenskom omjeru 1 : 1. Tvrdokorne naslage uklonjene su mehanički skalpelom i rotirajućim četkicama. Posebnu pažnju bilo je potrebno posvetiti čišćenju priljubnica s obzirom na to da i najmanja nečistoća onemogućava uspješnost krajnjeg rezultata lijepljenja ulomaka. Nakon čišćenja uslijedilo je privremeno spajanje ulomaka. Zbog izrazito tankih stijenki ulomci su privremeno spajani ljepljivim vrpcama. Takvo privremeno fiksiranje omogućava korigiranje eventualnih pogrešaka. Nakon spajanja i fiksiranja svih ulomaka, uslijedilo je lijepljenje. U pukotine spojeva iglicom je aplicirano dvokomponentno ljepilo Araldit 2020 čija katalizacija traje 24 sata nakon čega su mehanički odstranjene ljepljive vrpce i višak ljepila. S obzirom na to da je nedostajao veliki dio trbuha balzamarija, zbog stabilnosti predmeta odlučeno je napraviti statičku integraciju. Korišten je stakleni štapić koji je poslužio kao svojevrsna „proteza“. Balzamarij je pozicioniran na pomoćni stalak (slika 4) nakon čega je stakleni štapić umetnut i centriran u posudu, a zatim fiksiran ljepilom Araldit 2020 za vrat i dno balzamarija (slika 5).
Slika 1., 2., 3. Zatečeno stanje (foto: I. Z. B. Franković)
Slika 4. Statička integracija balzamarija (foto: I. Z. B. Franković)
Slika 5. Stanje nakon zahvata (foto: V. Vidan)
