Ajda Purger, viša konzervatorica-restauratorica
Pomorski muzej – Museo del mare ”Sergej Mašera” Piran -– Pirano
ajda.purger@guest.arnes.si
Keramika iz Sečoveljskih solana
Konzerviranje-restauriranje keramike iz Muzeja solana, jedinice Pomorskog muzeja “Sergej Mašera” Piran u Sečoveljskim solanama, u Sloveniji, donosi određene posebnosti i izazove.
Muzej je smješten u napuštenom području solana zvanom Fontanigge. Između 1989. i 2012. godine, obnovljene su četiri solanske kuće u kojima su nekada živjele solanske obitelji, te je uređen muzej na otvorenom, za što je muzej dobio i nagradu Europa Nostra za 2003. godinu. Godine 1991. kustosica Zora Žagar uredila je muzejski postav koji prikazuje solanski dom i nekadašnji život solanskih obitelji.
Budući da se radi o muzeju na otvorenom, predmeti su već više od 33 godine postavljeni u izvornom ambijentu povijesne zgrade, koja se nalazi usred solana. Područje za sada nije elektrificirano i nema mogućnosti reguliranja mikroklimatskih uvjeta. Očekivano, predmeti nisu čuvani u idealnim uvjetima: u zraku je prisutna velika količina natrijevaog klorida (soli), a predmeti su izloženi visokoj vlažnosti tijekom hladnih mjeseci te visokim temperaturama ljeti. Unatoč tome, većina keramičkih predmeta je u zadovoljavajućem stanju. Neki su u prošlosti očito bili tretirani, no nažalost nema pisane dokumentacije o zahvatima koje je najvjerojatnije izvodila prva konzervatorica-restauratorica Pomorskog muzeja između 1962. i 1991. godine. Redovno godišnje osnovno čišćenje od površinske prašine su do 2022. godine obavljale čistačice. U 2023. godini sustavnije se krenulo s konzervatorsko-restauratorskom obradom -– čišćenjem keramičkih predmeta. Uz očekivane tragove i posljedice nekadašnje redovite uporabe (masnoća i prljavština na teško dostupnim dijelovima) te opću prljavštinu, primijećena su i oštećenja nastala zbog soli i nepoznatih premaza.
Kod servirnog tanjura odiz bijele keramike, veće količine masnoće su kroz pukotine u glazuri prodrle ispod glazurenje. Pretpostavljamo da se tanjur možda koristilo za odlaganje pržene ribe. Keramika je u nekoliko navrata čišćena parnim čistačem i godinu dana svakodnevno su se mijenjale kupke vruće vode i deterdženta, kako bi se masnoća prilikom hlađenja vode, postupno, u kapljicama izlučivala na površinu. Postupak i dalje traje jer se prljavština i masnoća još uvijek izlučuju.
Na okruglom servirnom tanjuru vidljiva su vrlo izražena oštećenja zbog kristalizacije i rekristalizacije soli -– glazura se odvaja na više mjesta. Područja s odvojenom glazurom lokalno su stabilizirana akrilnom emulzijom i tanjur je desaliniziran kao da se radi o arheološkoj keramici s podvodnog morskog nalazišta.
Još jedan primjer je keramički vrč koji je u prošlosti bio potpuno impregniran nepoznatom smolom. Pretpostavljamo, vjerojatno s namjerom sprječavanja oštećenja uslijed kristalizacije i rekristalizacije soli, koju bi porozna keramika lako apsorbirala iz zraka. Provedeno je nekoliko testova uklanjanja premaza otapalima (white spirit, etanol, aceton) i parnim čistačem. Tvar se s površine mogla ukloniti acetonom, a ukapljivala se parom, stoga smo odlučili kombinirati oboje. Nakon uklanjanja smole, keramika je bila u potpuno stabilnom stanju te dodatna konsolidacija nije bila potrebna.
Slika 1. Stalni muzejski postav koji prikazuje solanski dom (foto: A. Purger)
Slika 2. Servirni tanjur odiz bijele keramike -– veće količine masnoće su kroz pukotine u glazuri prodrle ispod glazure nje (foto: A. Purger)
Slika 3. Oštećenja zbog kristalizacije i rekristalizacije soli na okruglom servirnom tanjuru (foto: A. Purger)
Slika 4. Proces čišćenja keramičkog vrča (foto: A. Purger)
