Marina Gregl, konzervatorica-restauratorica
Arheološki muzej u Zagrebu
mgregl@amz.hr
Askosi iz Dalja – ritualne posude s drškom u obliku ovna
Askosi iz Dalja pripadaju razdoblju starijeg željeznog doba (7. st. prije Krista) i dio su stalnog pretpovijesnog postava Arheološkog muzeja u Zagrebu. Kupljeni su 1911. godine zajedno s pripadajućim šalicama, a prvi su put objavljeni 1938. godine kao restaurirani predmeti, stoga prvu restauraciju možemo smjestiti između 1911. i 1938. godine.
Zatečeno stanje
U zagrebačkom potresu 2020. godine stradala su oba askosa, jedan je razlomljen na manje ulomke i veće cjeline prethodno zalijepljenih ulomaka (Dalj P 7103) dok je drugome stradao rub i statika (Dalj P 7104). Vanjske stijenke bile su prekrivene slojem prašine, a crno slikani ornamenti (meandri) na crvenoj podlozi bili su zamućeni i nejasni. Na obama askosima vidljivi su tragovi prijašnjih restauratorskih zahvata – lijepljenja, rekonstrukcija i premazivanja smeđom bojom. Utvrđeno je i kako su smeđom bojom premazivane i originalne stijenke s unutarnje strane obaju askosa.
Ponovljeni konzervatorsko-restauratorski zahvat
Uklanjanje starih zahvata na obama askosima izvršeno je kombinacijom mokrog i mehaničkog čišćenja. Mokrim čišćenjem vodom i prema potrebi acetonom uklonjene su nečistoće i nanesena boja. Mehanički su uklonjeni svi rekonstruirani dijelovi koji su napukli ili su se odvajali, te su očišćeni tragovi gipsa i ljepila na rubovima originalnih ulomaka, kao i tragovi ljepila na dobro sačuvanim rekonstruiranim ulomcima.
Ulomci su premazani otopinom Paraloida B 72 (5 %) u acetonu kao zaštitom od dodira s mokrim gipsom pri zapunjavanju pukotina i izradi rekonstrukcija. Za lijepljenje je upotrijebljen Arcaeöcoll uz dodatno fiksiranje krep-trakama koje su poslužile i kao zaštita prilikom zapunjavanja pukotina gipsom, jer je test utvrdio kako je originalna keramika dovoljno stabilna za upotrebu krep-trake. Na mjestima gdje je bilo moguće vraćen je gips iz prijašnje restauracije koji je bio u dobrom stanju kako bi se smanjila nepotrebna manipulacija predmetom prilikom uzimanja otisaka i mogućnost oštećenja kod obrade gipsa, kao i da se original ne bi nepotrebno vlažio nanošenjem mokrog gipsa.
Na mjestima gdje je bilo potrebno napraviti novu rekonstrukciju, gips (Hera Moldabaster S, Juboglet Hobby kit, Jubolin Classic) je u tri faze izliven na kalup od plastelina koji je izrađen uzimanjem otiska s izvornika. Zatim su rekonstruirani dijelovi obrađeni alatima za obradu gipsa te retuširani akrilnim bojama.
Drške askosa izvorno su oblikovane kao male skulpture ovnova, a također su bile ranije restaurirane. Ulomci koji su stradali u potresu zalijepljeni su Archaeöcoll ljepilom. Ostatci starog retuša na rekonstruiranim dijelovima uklonjeni su brusnim papirom fine granulacije, a sitne napukline popunjene su Jubolin Classic masom za niveliranje. Retuš je izveden akrilnim bojama, a zatim su zoomorfne drške pričvršćene Archaeöcoll ljepilom na svoja izvorna mjesta na posudama.
Literatura
Hoffiler, V. (1938.), Corpus Vasorum Antiqorum, Zagreb Musee National, Beograd, 15-16.
Slika 1. Zatečeno stanje obaju predmeta nakon potresa (foto: M. Gregl)
Slika 2. Askos u tijeku konzervatorsko-restauratorskog zahvata (foto: M. Gregl)
Slika 3. Askos Dalj 1703 nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih zahvata (foto: M. Gregl)
Slika 4. Askos Dalj 1704 nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih zahvata (foto: M. Gregl)
