Katica Ljubas, restauratorica tehničarka
Gradski muzej Vinkovci
ljubaskatica@gmail.com
Konzervatorsko-restauratorski zahvat na marami zlatari (E4023)
Zbog nedostatka dokumentacije, lokalitet i starost marame nepoznati su, no zbog tipa oglavlja kojemu marama pripada možemo zaključiti da se radi o okolici Županje i početku 20. stoljeća. Ova marama spada pod zlatare – oglavlja koja su mogle nositi samo snaše (mlade udane žene).
Opis predmeta
Marama je trokutastog oblika, dužine dijagonale 101 cm i dužine stranica 60 i 62 cm. Izrađena je od indigo plave svile u atlas vezu. Svi dodatci na marami strojno su prišiveni bijelim pamučnim koncem. Marama je ukrašena stiliziranim biljnim ornamentom izvedenim tehnikom zlatoveza preko kartona.
Zatečeno stanje
Predmet je pohranjen u Glavnoj čuvaonici Etnološkog odjela Gradskog muzeja Vinkovci
u kutiji u vodoravnom položaju te je prekriven Avos folijom. Vizualnim pregledom uočena su oštećenja po čitavoj površini (slika 1). Čeoni dio tkanine, odnosno dijagonala marame te donji vrh gdje se stranice marame sastaju, potpuno nedostaju. Ostatak tkanine je krt te se po njemu vide pukotine, a i pri daljnjem dodiru lako se lomi (slika 2). Pamučna tkanina koja služi kao pojačanje za zlatovez na kartonu na nekim je dijelovima postala vidljiva zbog propadanja svilene tkanine koja ga je originalno prekrivala. Desni, podvijeni i prošiveni rub marame u dobrom je stanju, no lijevi, živi rub je oštećen i nedostaju mu dijelovi. Tri dijela koja se nalaze na desnom kraju marame, osim strojno, bila su prišivena i ručno bijelim pamučnim koncem. Postoji mjestimična promjena boje zbog stanjivanja tkanine. Krajevi marame pokazuju tragove vezanja.
Konzervatorsko-restauratorski zahvat
Predmet je fotografiran prije, za vrijeme i nakon zahvata. Tekstilno vlakno analizirano je gorenjem, čime je potvrđeno da se radi o svili. Zbog delikatnosti i krtosti tkanine od koje je marama izrađena, suho čišćenje nije bilo moguće provesti, pa se izveo postupak relaksacije. S obzirom na velika oštećenja, maramu je bilo potrebno podložiti krepelin svilom, koju je prethodno trebalo obojiti. S marame je prvo otparan šav koji je rukom šivan bijelim pamučnim koncem kako bi se postiglo bolje zatvaranje oštećenja. Krepelin svilom podložena je cijela površina marame te su oštećenja zatvarana restauratorskim bodom. Za šivanje je korišten svileni organdij iz kojeg su se izvlačile filamentne niti. Restauratorski bod izvodio se dijagonalno, a razmak između linija boda ovisio je o tome koliko je veliko oštećenje. Svi vanjski rubovi marame na kraju su za krepelin svilu podlijepljeni gotovim Mowilith ljepilom kako bi se olakšalo rezanje vanjskog oblika marame. Na kraju je cijela marama porubljena obamet bodom.
Nakon zahvata, marama je položena u beskiselinsku kutiju u vodoravnom položaju i prekrivena Avos folijom. Preporuka je da se marama ne prezentira s obzirom na krtost i osipanje tkanine, te se trajno čuva u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima u čuvaonici.
Slika 1. Zatečeno stanje predmeta – prednja strana (foto: K. Ljubas)
Slika 2. Oštećenja na sredini marame (foto: K. Ljubas)
Slika 3. Sredina marame u tijeku izvođenja restauratorskog boda (foto: K. Ljubas)
Slika 4. Predmet nakon konzervatorsko-restauratorskog zahvata (foto: K. Ljubas)
