Ivanka Vukšić, viša konzervatorica-restauratorica
Arheološki muzej u Splitu
ivanka.vuksic@armus.hr
Rekonstrukcija keramičke posude iz groba 153
Arheološki kontekst
Izložba Memento mori. Arheološka istraživanja salonitanske Zapadne nekropole na Zaobilaznici 1986. – 1987. veliki je projekt u čije su pripreme bili uključeni svi djelatnici Odjela za konzervatorsko-restauratorske poslove Arheološkog muzeja u Splitu. Građa koja se tom prilikom obrađivala je raznolika, karakteristična za rimske nekropole. Radi se o nalazima iz grobova koji su većim dijelom bili paljevinski ukopi u urne, a manjim dijelom skeletni ukopi, datirani od vremena Augusta do kasne antike. Na izložbi je prezentiran manji broj od 615 tada pronađenih grobova. Čak i u tako suženom obimu, izložilo se 1200 predmeta, od velikih mramornih sarkofaga i kamenih stela do najraznolikijih grobnih nalaza i priloga od stakla, keramike, kosti, jantara, te razni metalni predmeti. Kriterij postava izložbe nije bio sačuvanost predmeta, pa su izloženi gotovo svi koji su bili dio izabrane grobne cjeline, čak i oni koji su bili slabo sačuvani, potpuno korodirani, a neki i neprepoznatljivi, što je za brojne značilo da ih je neophodno, uz obaveznu konzervaciju-restauraciju, u cijelosti ili barem djelomično rekonstruirati, iako to možda u nekim drugim okolnostima zbog njihova općeg stanja ne bi bio slučaj.
Zatečeno stanje
U G 153 zatečeni su ulomci, dijelovi keramičke urne AMS 74686, te je odlučeno da se spoje koliko je god moguće. Njezina specifična boja i zrnata faktura pomogle su da se sretnim slučajem prepoznaju slični ulomci među keramikom groba G 342, te se na taj način sveukupno sakupilo 80 ulomaka predmeta. Uočeni su dijelovi dna, oboda i obje ručke, a ostatak su bili ulomci bikoničnog trbuha.
Konzervatorsko-restauratorski zahvat uz rekonstrukciju
Osim površinske nečistoće, keramika je bila u dobrom stanju. Pranje je izvršeno destiliranom vodom uz pomoć mekanih četkica, uz detaljnije čišćenje sljubnica. Konsolidacija stijenki izvedena je otopinom Paraloida B72 (5 %) u acetonu, čime se ujedno postiglo da voda iz materijala za izradu rekonstrukcije ne prodire u stijenku, a višak konsolidanta na površini relativno se lako odstranio acetonom nakon svih provedenih zahvata. Za spajanje je korišteno polivinilacetatno ljepilo (Pattex), dovoljno elastično da omogući produženi period rada. Pri lijepljenju je problem predstavljalo to što cjeline od nekoliko povezanih ulomaka nemaju međusobne poveznice i ne drže oblik, naročito u gornjem dijelu, pa je trebalo polako spajati ulomke da ne bi došlo do deformacije forme. Za rekonstrukciju je bilo potrebno uzeti više otisaka na sačuvanim pozicijama uz pomoć zubarskog voska, ali zbog nepravilnosti same posude postupak se morao ponavljati više puta u manjim segmentima, uz istovremeno dodavanje zubarskog gipsa. Za armaturu se koristila mrežica od poliesterske tkanine. Važno je bilo da se dvije gipsane plohe dobro povežu što je postignuto kontroliranjem gustoće pri miješanju gipsa i vode te naknadnim vlaženjem već stvrdnutog gipsa. Sama obrada gipsa provedena je raznim alatkama koje su uobičajene pri modeliranju i brušenju. Također, višekratnim vlaženjem površine postiže se bolji efekt pri završnoj obradi te površina gipsa poprima napetu zaglađenu strukturu. Nakon sušenja, gips je toniran odgovarajućom nijansom akrilnim bojama uz dodatak Jupol zidne boje i fiksiran otopinom Paraloida B72 u acetonu (2 %).
Literatura:
Memento mori, arheološka istraživanja zapadne nekropole na Zaobilaznici 1986. – 1987.: vodič kroz izložbu. 2024. Arheološki muzej u Splitu. Split.
Goluža, K. K. 2019. Konzervacija i restauracija keramike. Sveučilište u Dubrovniku, Odjel za umjetnost i restauraciju. Dubrovnik.
Popis fotografija:
Slika 1. Oprani ulomci urne AMS 74686. Fotografija: I. Vukšić.
Slika 2. Spajanje ulomaka. Fotografija: I. Vukšić.
Slika 3. Tijekom rekonstruiranja. Fotografija: I. Vukšić.
Slika 4. Rekonstruirana posuda. Fotografija: I. Vukšić.
